Nin

Što je šokol? 

Šokol je suhomesnati  proizvod  koji  se  dobiva  od  mesa  svinjske  vratine. Tretira  se  slično  kao  pršut, tj. tri do sedam  dana leži u čistoj morskoj soli, stavlja  se u  kuhano  crno  vino  pa se potom  meso oblaže sa nekoliko vrsta mirodija: papar,  klinčić,  muškatni oraščići  i  onda  se  "špikuje"  sa  njima. Nakon  toga  se  meso  stavlja  u  posebno  pripremljen ovitak i vezuje se na poseban  način  sa  špagom. Zatim se šokol  stavlja  nekoliko dana na dim, a onda  na  vjetar - buru. Navodno je, prema  tvrdnjama  žitelja  ninskog kraja, upravo pridoni faktor, fenomen bure, koje u zimskim mjesecima u ninskom kraju   ima   obilje,  najpresudniji   za  sušenje  šokola.  Naime,  jedinstvena mikroklima koja u sebi objedinjuje burom donesen planinski zrak obogaćem mirisima  i  sastojcima  ljekovitih  trava  Velebita  i  morski zrak,  utječe  na proces sušenja i kakvoću ninskog šokola.

Gradić Nin, koji je od Zadra udaljen svega 10 min vožnje automobilom, zanimljiv je svojom bogatom i burnom prošlošću, a interesantan je i svojim neobičnim položajem. Srce Nina, odnosno njegov povijesni centar, nalazi se na otočiću promjera svega pola kilometra. Nin se smjestio u jedinstvenoj laguni, na istočnoj obali Jadranskog mora, okružen 8.000 metara dugim pješčanim plažama koje se često proglašavaju najljepšim plažama u Hrvatskoj (Kraljičina plaža, Ždrijac, Prodorica, Zaton Holiday Resort s Plavom zastavom i Bilotinjak). Stari utvrđeni grad s kopnom  povezuju dva kamena mosta (16. st.). Izuzetno povoljan strateški položaj i plodno okruženje omogućilo mu je da već u dalekoj prošlosti postane urbano središte.

Prirodna baština pored pješčanih plaža, zatim solana, uključuje najveće nalazište ljekovitog blata (peloida) u Hrvatskoj.Blato se primjenjuje u liječenju reumatskih bolesti, deformacija kralježnice, probleme lokomotornog sustava, ženske neplodnosti i raznih bolesti kože. Terapija se provodi u potpuno prirodnom okruženju već više od četrdeset godina. Nin razvija turizam na toj osnovi i započinje sa izgradnjom zdravstveno-turističkog središta. Park solana Nin ima proizvodnju soli na prirodan način utjecajem sunca i vjetra. Organizirana je turistička ponuda razgledavanja bazena soli gdje se mogu kupiti suveniri od soli, a tu se nalazi oaza velikog broja ptica s dvije zanimljive vrste gnjezdarica koje su rijetke i ugrožene i čija je brojnost u Hrvatskoj i Europi u opadanju: endemična vlastelica i morski kulik. Smještaj je moguć u  apartmanima i kampu Zaton Holidy Resorta ili u privatnim aparthotelima, apartmanima Nina i okolice. Gastronomska ponuda vrlo je bogata jer na malom prostoru koji administrativno pokriva grad ima više od 30 ugostiteljskih objekata od kafića/ gelateria, konoba, taverna, pizzerija i restorana, a pored dalmatinskih specijaliteta nudi se jedinstveni šokol. Rivijera Nin je odredište mnogih turista zbog svoje opredijeljenosti razvoju održivog turizma.

Nin je dosta arheološki istraživan, a po karakteristikama pripada među najbogatija arheološka nalazišta u Hrvatskoj. Ipak, njegova je prošlost još slabo poznata. Najbolje je rasvijetljeno razdoblje prapovijesti, zatim rimsko i ranokršćansko razdoblje dok je srednjovjekovno razdoblje Ninske povijesti i dosada istraživano ali slabije prezentirano široj javnosti.

Tijekom tisućljetne povijesti Nin se nalazio na poprištu ratnih okršaja. U vrijeme turskih ratova nakon prodaje Dalmacije Mlečanima (1409.), Nin dolazi pod vlast Venecije. Tada počinje njegovo propadanje, gospodarski je eksploatiran, no vojno nezbrinut. Grad je više puta stradavao, a jedno od jačih bilo je 1571. god., dok je 28. 4. 1646. god. bio dan smrti slavnog grada kad je potpuno i sustavno razoren.

Na povijesnom otočiću se tada nalazilo 12 crkava i 3 samostana. Danas su u funkciji 3 crkve. Tri stoljeća gradić se sporo obnavljao, a početkom 21. st. pojačava se društvena briga o ovom dragulju hrvatske povijesti. Jedan od misterija svakako je crkva sv. Nikole (11/12. st.), izgrađena na prapovijesnom humku ispod kojeg se nalaze neistražena Liburnska groblja. Širi prostor Nina i dalje skriva mnoge arheološke tajne koje svakodnevno izranjaju na svijetlost dana.

Među najvrjednije sačuvane spomenike starohrvatskog crkvenog graditeljstva, jedinstvenog arhitektonskog stila je crkva sv. Križa. Datira iz ranog kršćanstva u Hrvata, iz 9. st. Crkva je jedini sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut od građenja. Dugačka je 7,80 m, široka 7,60 m, visoka 8,20 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 57 cm. Popularno je nazvana „najmanjom katedralom na svijetu“ (nazvana od Thomas-a Jackson-a, poznatog engleskog arhitekta koji je dao dovršiti zvonik Sv. Stošije u  Zadru u 19. st. Crkva svojim položajem i ljepotom dominira prostorom u kojem se nalazi.

 U doba hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u blizini. Crkva je izgrađena na ostacima antičkih kuća (1. – 6. st.) čiji su ostatci vidljivi i danas, a oko crkve otkriveno je mnogo srednjovjekovnih grobova. Sama crkvica je svojevrsni kalendar pa se pomoću igre sunčevih zraka u crkvici može odrediti točan datum ekvinocija i solsticija što je obradio M. Pejaković. Povezano s fenomenom sunčevih zraka u dodiru s crkvom organiziran je Festival sunca i svjetlosti. Projekt je pokrenut u godini astronomije budući da je povezan sa sunčevom svjetlosti i crkvom sv. Križa. Cilj festivala je razvoj nove turističke atrakcije uz promatranje igre sunca za vrijeme ravnodnevnice odnosno suncostaja,  promocija astronomskog i arhitektonskog značaja crkve sv. Križa u Ninu koju neki znalci uspoređuju sa svjetski poznatim Stonehenge-om. Crkva je simbol Zadarske regije, a nalazi se u grbu i zastavi Zadarske županije. Fenomenalna crkva može se obići u 38 stopa.

Crkva sv. Nikole nalazi  se u polju Prahulje kod Nina, a iznimno je važna za vladare iz hrvatske dinastije i za povijest drevnog grada Nina. „Prema narodnoj predaji, krunilo se u Ninu sedam kraljeva pa bi prigodom krunidbe okrunjeni vladar u sjajnoj pratnji dojahao do crkve sv. Nikole, gdje bi se narodu predstavio i u znak svoje kraljevske vlasti, mačem bi sa tog humka zasjekao na sve četiri strane svijeta“ citat iz Zbornika radova "Povijest grada Nina".

Crkvica je sazidana malim uslojenim kamenjem na zemljanom humku koji se uzdiže iznad ninskog polja, u kojem su neistraženi prapovijesnih grobovi. Dugačka je 5,90 m, široka 5,70 m, visoka 6 m (unutarnje mjere), dok su zidovi debljine 50 cm. Zbog opasnosti od Turaka na crkvicu se u 16. - 17. st. nadograđuje obrambeno krunište sa 8 zubaca koje je služilo kao izvidnica. Crkvica sv. Nikole je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji, a datira se u kraj 11. i početak 12. st.
 

Godine 879. po prvi put u povijesti je priznata hrvatska država i to upravo u Ninu. U ranom srednjem vijeku u doba hrvatskih narodnih vladara 879. god. vojvoda Branimir vojnim prevratom dolazi na prijestolje.

Prethodni vladar Zdeslav se politički i religiozno počeo okretati bizantskom carstvu. Papa Ivan VIII., potaknut odanošću Hrvata Katoličkoj crkvi i Rimu, novom hrvatskom vladaru Branimiru 7. lipnja 879. god. upućuje pisma u kojima daje blagoslov hrvatskoj državi i narodu. Na blagdan Uzašašća Gospodinova 879. god. papa Ivan VIII. slavio je misu za sav hrvatski narod uputivši blagoslov narodu, zemlji i vladaru, što je značilo njezino međunarodno priznanje.

U to je doba neuobičajena pojava da papa blagoslivlja vladara koji je na prijestolje došao političko-vojnim prevratom. To dokazuje koliko je papi Ivanu VIII. bila važna privrženost hrvatskog naroda Katoličkoj crkvi i njemu kao Božjem namjesniku na zemlji. Tada je takav čin značio priznanje države i jedan je od ključnih trenutaka rađanja i stvaranja hrvatske državnosti. Danas dan 7. lipnja Nin slavi kao svoj Dan Grada, a Republika Hrvatska kao Dan hrvatske diplomacije, a zbog važnosti povijesnog priznanja hrvatske države, čijim je sjedištem tada postao Nin.
 

Krstionica kneza Višeslava potječe iz Nina. Po nekim povjesničarima, Višeslav je prvi hrvatski knez koji je vladao oko 800. god. Krstionica predstavlja jedan od najvažnijih spomenika crkvenog namještaja, a svjedoči o vremenu pokrštavanja Hrvata. To je šesterostrana kamena posuda u kojoj su se prilikom pokrštavanja uranjali vjernici. Kopija se nalazi u arheološkoj zbirci u Ninu, a original se čuva u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Uz rub šesterostrane krstionice teče natpis: „Ovaj izvor prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegove štićenike“. Na krstionicu je uklesan križ s pleternom ornamentikom koji sugerira simboliku uskrsnuća.
 

Knez Branimir živio je u 9. st. i bio je hrvatski knez. Vladao je od 879. do 892.god. Za vrijeme njegove vladavine ojačala je primorska Hrvatska i postigla svoju samostalnost. Papa Ivan VIII. je tada prihvaća kao samostalnu zemlju kršćanskog zapada.
Na takav je način Branimir priznat kao zakoniti vladar, a Hrvatska kao zakonita država priznata prvi put u povijesti 879 g. i to upravo u Ninu. Nin je u to vrijeme bio jedno od sjedišta hrvatskih vladara pa su knezovi, a poslije i kraljevi povremeno tu boravili. U „Kolijevci hrvatske države“, 21. srpnja 2007. god. u spomen na prvo priznanje hrvatske države od strane Pape Ivana VIII. davne 879. god., otkriven je četiri metara visok spomenik velikom hrvatskom vladaru knezu Branimiru. Djelo je akademskog kipara Josipa Poljana, a postavljen je kod Donjeg gradskog mosta.
 

Biskup Grgur Ninski bio je također glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice i glagoljaškoga bogoslužja. U Ninu je stolovao oko 900.-929. god., a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja.
Kada se 925. god. Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi. Bio je na čelu Ninske crkve što je u to doba značilo na čelu Hrvatske crkve. Na crkvenom saboru koji je održan 925. god. u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol.Tim činom su dalmatinski gradovi koji su do tada priznavali vladavinu Bizanta pristali ući u sastav hrvatske države. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X. no te 925. god. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji "rabe slavenski jezik da služe Bogu".
Na drugom saboru, koji je održan također u Splitu 928. god., ukinuta je Ninska biskupija, osnovana u 9. st. Tada je Grgur Ninski ostao bez biskupije i metropolije, a dodijeljena mu je Skradinska biskupija.
Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović. Prvi je kip poklonio gradu Varaždinu, drugi monumentalniji kip gradu Splitu, a treći sličan onome u Varaždinu postavljen je u Ninu 10. rujna 1969. god. Brončani kip slavnog biskupa Grgura dočekuje putnike i „ispunjava „ želje onima koji mu dodirnu palac.
 

Godine 1966. na ulazu u ninsku luku slučajno su pronađeni ostaci dvaju brodova, koji su 1974. god. izvađeni i preneseni u Zadar gdje je započela njihova desalanizacija, konzervacija i restauracija. Datirano je da su brodovi plovili krajem 11. st. i početkom 12. st. Pretpostavlja se da odgovaraju kondurama koje car Konstantin Porfirogenet  u 10. st. spominje kada govori o starohrvatskoj ratnoj mornarici. Ovo je jedan od razloga zašto su pronađeni brodovi nazvani Condura Croatica.
To su najmanji ali i najubojitiji ratni brodovi u svjetskoj povijesti. Conduru Croaticu opisao je Bizantski car Konstantin Porfirogenet, zahvaljujući tim zapisima doznajemo da su Hrvati imali veliki broj [oko 80] tih brodova. Dužine su 7-8 m, građeni klasičnim načinom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i željeznim čavlima. Brodovi po svom obliku spadaju u uske brodove, te su se koristili kao brze veslarice, a u slučaju povoljnog vjetra podizalo bi se četvrtasto jedro i tada su se funkcije paralelnih gredica na dnu mijenjale i one su postale stabilizatori broda. Ti brodovi su napravljeni i vjerojatno su plovili u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Krešimira IV. i Zvonimira. Prema jednom povijesnom napisu, u Krešimirovo vrijeme Hrvatska je imala 20.000 veslača na kondurama, a neki izvori govore da je kralj Tomislav imao samo u Ninu spremno 15.000 veslača na kondurama.
Pronađena Condura Croatica danas se nalazi u Muzeju ninskih starina u posebnom paviljonu, a jedna replika se nalazi u moru pokraj Donjeg gradskog mosta. U Muzeju ninskih starina može se vidjeti i kopija dijela broda Serilie Liburnice iz 1 st. Takvi su brodovi pronađeni u antičkoj luci staroga Nina u današnjem Zatonu. Danas plitkim ninskim morem plovi stotinjak drvenih brodova, remek djela tradicijske brodogradnje, koji se nazivaju Ninski kaićem.
 

Prvi hrvatski kralj Tomislav, nakon svečane krunidbe došao je na odmor u Nin. Kraljica je obično prilikom boravka u Ninu odlazila na pješčanu plažu u tihoj laguni gdje se nalazilo ljekovito blato. Po preporuci svojih savjetnica svoju je kožu oblagala tim crnim blatom, koja je nakon nekoliko dana blistala novim sjajem. U čitavoj zemlji kraljica je najviše voljela tu plažu. Kralj koji joj se rijetko pridružio na plaži, jedan je dan ostao s kraljicom čitavo popodne.
U romantičnom raspoloženju tom prilikom on je izrekao: “Ovo mjesto bit će samo tvoje kada dolazimo u Nin, ovdje želim s tobom provesti bar jedno popodne, ovo je raj na zemlji i ovo je tvoja plaža.“ Kraljičini dvorjani od tada su tu plažu  zvali Kraljičina plaža. Svaki put kada je kraljica boravila u Ninu običan puk nije odlazio na tu prekrasnu pješčanu plažu. Taj podatak se do danas prenosio narodnom predajom, a naziv Kraljičina plaža može se pronaći u pisanim izvorima.
 

Park solana pokriva površinu od 55 ha u Ninskoj laguni tik do starogradske jezgre Nina. Solana koja datira još iz rimskog doba proizvodi sol na tradicionalan i prirodan način. Sunčanom energijom i vjetrom isparava more u bazenima za isparavanje, potom se zasićena voda provodi na bazene gdje se kristalizira čista prirodna morska sol. Ninska sol ima povećanu koncentraciju  joda radi algi (petule) koje se nalaze u morskoj vodi, te je kao takva prepoznatljiva na tržištu. Sol se pakira u raznim granulacijama i pakovanjima, posebno je tražena za riblju industriju.
Posebno je vrijedna cvjetna sol koja je obogaćena magnezijem i kalcijem dobiveno prirodnim putem – sa vrha salamure ručno se skupljaju cvjetni listići (kristali soli). Ta vrsta soli koristi se za osvježenje ljudskog organizma i opuštanje napetosti, te ja kao takva prepoznata u Japanu.
Zbog svog položaja u sjevernom dijelu Dalmacije, solane su prvenstveno zanimljive pticama selicama, koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta. Solane sa plitkim bazenima u kojim isparava voda i sakuplja se morska sol, nastanjuju različite i zanimljive vrste ptica, od kojih mnoge vrste postaju ugrožene. Od ptica močvarica najpoznatije su: autohtona vlastelica, morski kulik,  mala bijela čaplja i vodomar. Ima ih cca 150 vrsta, a one pobuđuju pažnju promatrača ptica – birdwatchersa. Park solana Nin prirodno je stanište raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Biljka slanuša pokriva veći dio bazena za isparavanje kao i kanala solane. U slanoj vodi živi jedinstveni račić slanistar i riba obravan.
 

PETAR ZORANIĆ NINJANIN (nova slika)

Petar Zoranić Ninjanin rodio se 1508. god. u Zadru. Autor je prvog hrvatskog romana Planine kojem je posvetu napisao u gradu Ninu. To je bilo vrijeme turskih ratova poslije bitke na Mohaču i prve opsade Beča. O Zoranićevom životu znamo vrlo malo. Bio je potomak stare plemićke obitelji iz Nina koja se pred kraj petnaestog stoljeća zbog malarije i pred Turcima sklonila u Zadar, Najraniji podatak o njegovu životu potječe tek iz 1531. god. kad je bio ninski notar, pravnik, sudski pisar, što upućuje da je morao završiti studij pravnih znanosti, vjerojatno u Padovi. Godine 1543. god. imamo i posljednji pisani podatak iz Zoranićeva života u jednoj ispravi o posjedu u Privlaci kod Nina. Godine 1569. tiskan je pustolovni roman ninsko-zadarskog pjesnika pod nazivom Planine, a u dopuštenju za tiskanje spominje se uz autorovo ime oznaka „messer“ (gospodin), oznaka koja se obično pridavala živim ljudima što upućuje na to da je Zoranić mogao tada još biti živ.

RAZVOJ TEMATSKOG ITINERERA

Turistička zajednica grada Nina razvija tematski itinerer pod nazivom Putevima Petra Zoranića Ninjanina. Ovaj tematski put ima za cilj ponuditi turistima novo poučno i literarno  putovanje  gdje će upoznati  prirodne, kulturne i povijesne atrakcije Zadarske, Ličko-senjske i Šibensko-kninske županije. Prigodom obilaska krajolika i planina kojeg preporučamo organizirati u pratnji vodiča, turisti će upoznati prirodne i kulturne ljepote gradova iz davnina kako ih spominje pjesnik Zoranić te floru i faunu krajolika mora i kopna: Velebita, Like, kanjona Krke, priobalja i otoka.
Polazišna točka itinerera za individualno istraživanje krajolika ili organizirani grupni obilazak prostora je u mjestu pjesnikova života u Ninu, uz posjet memorijalnom parku Petra Zoranića.  Obavezan je posjet mikro-lokaliteta Vodice zapadno od centra  drevnog gradića.  Tamo je slavni pjesnik započeo putovanje  opjevano u romanu «Planine». Budući da je pjesnika u romanu «vila na zlatnoj jabuci» prenijela morem do ispod Velebita predlažemo organiziran prijevoz ispod Paškog mosta, brodom do Starigrada. Kao alternativu predlažemo prijevoz autobusom od Nina do Starigrada
Nastavak putovanja uključuje pješačenje u Nacionalni park Paklenicu, noćenje u planinarskom domu, putovanje do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Putovanje možemo nastaviti u smjeru Parka prirode Velebit.
Nastavak slijedi na Dinaru, iako preporučamo da se provjeri mogućnost okrijepe i smještaja u planinarskom domu. Nakon toga planirano je spuštanje s planina, put do Knina, zatim rijekom Krkom, pored Skradina i Šibenika i otuda morem do  Zadra i Nina. Ovaj itinerer preporučamo istražiti po dionicama što je lakše individualno, a grupni obilazak povjeriti agencijama. Trajanje putovanja predlažemo sedam do deset dana. Tu ćete istražiti čudesan svijet pjesnika antičkih Rimljana, knezova i kraljeva, pjesnika i seljaka – svijet pjesnika Petra Zoranića Ninjanina.

U Muzeju ninskih starina nalaze se predmeti iz prapovijesti (paleolitik, neolitik, bakreno, brončano i željezno doba). Zasebna prostorija posvećena je ostatcima iz rimskog razdoblja pronađenih u Ninu (rimska Enona). Potom je predstavljeno ranokršćansko razdoblje i rani srednji vijek. Podmorska arheologija posvećena je pretežito originalnim starohrvatskim brodovima (Condura Croatica 11. st ) pronađenih na ulazu u Ninsku luku. Uz ove brodove izložena je i djelomična rekonstrukcija broda Serilie Liburnice (1. st.), brodova kojima su plovili Liburni i Histri. U sedmoj prostoriji se nalazi kopija  krstionice kneza Višeslava (9.st.) i nalazi kasnog srednjeg vijeka, a u posljednjom prostoriji su nalazi ranog novog vijeka pronađeni na lokalitetu kneževe palače. Muzej ima prilagođeno radno vrijeme za turiste, pa je tijekom sezone otvoren od 9 - 22 sata.

Zbirka crkvene umjetnosti nalazi se u uređenom prostoru prigrađenom župnoj crkvi, nekadašnjoj katedrali. Postoje predmeti iz doba osnutka Ninske biskupije ili još ranije (oko 800. g.). Zbirka se sastoji od malobrojnih ali izrazito vrijednih relikvijara nebeskih zaštitnika  sv. Anselma, sv. Ambroza i sv. Marcele od 9. – 15. st. Tu se čuvaju drvorezbarski radovi i kipovi  te zavjetni darovi poklonjenoj Gospi od Zečeva.

Nin je čarobna oaza pješčanih plaža koje se prostiru u okruženju starog grada u ukupnoj dužini od 8000 m. Često se proglašavaju najljepšim plažama u Hrvatskoj (Kraljičina plaža, Ždrijac, Prodorica, Zaton Holiday Resort s Plavom zastavom i Bilotinjak). Ninska laguna obiluje povoljnim vjetrovima idealnim za surfanje.  Kraljična plaža, 3 km duga pješčana plaža u Ninskoj laguni, s jednim od najljepših pogleda na Velebit koji ostavlja bez daha, pogodna je za miran odmor posebno za obitelji s malom djecom.