Zadar

Svjetlosna igra u ritmu valova
 
Nakon već svjetski poznatih Morskih orgulja Zadar je postao bogatiji za još jednu urbanu instalaciju. Na Istarskoj obali na samom vrhu zadarskog Poluotoka, uz glasovite Morske orgulje, zasvijetlio je i Pozdrav Suncu istoga arhitekta Nikole Bašića. Pozdrav Suncu sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u istoj razini s kamenim popločenjem rive u obliku kruga promjera 22 metra. Ispod staklenih provodnih ploča nalaze se fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje simbolična komunikacija s prirodom, s ciljem da se, kao i s Morskim orguljama, ostvari komunikacija - tamo sa zvukom, a ovdje sa svjetlom.

Istovremeno s «najljepšim zalaskom sunca na svijetu» uključuju se i rasvjetni elementi ugrađeni u krugu te po posebno programiranom scenariju proizvode prekrasnu, iznimno dojmljivu svjetlosnu igru u ritmu valova i zvuka morskih orgulja.

Fotonaponski solarni moduli danju apsorbiraju sunčevu energiju i potom je pretvaraju u električnu predajući je u distributivnu naponsku mrežu. Na informativnom zaslonu očitava se trenutačna proizvodnja električne energije, a očekuje se da će čitav sustav godišnje proizvoditi oko 46.500 kWh. To je zapravo mala elektrana iz koje će se energija koristiti ne samo za instalaciju Pozdrava Suncu, nego i za rasvjetu cijele rive. Ta će energija biti do tri puta jeftinija od postojeće, a sam je projekt jedinstven primjer spajanja korištenja obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i uređenja gradskog prostora.

U suradnji s prof. Maksimom Klarinom iz zadarske Pomorske škole u prsten oko Pozdrava Suncu upisani su zadarski sveci, svi oni koji su titulari današnjih, ali i nekadašnjih crkava na Poluotoku. Tu su, dakako, sanctae Anastasiae, sancti Donati, Simeonis Ivsti, Chrysogoni i Zoili, ali i Hieronymi, Lucae, Platonis, Eliae ... Uz svako od njihovih imena i blagdana na koji se slave upisana je i deklinacija te visina Sunca i trajanje sunčeve svjetlosti na taj blagdan i na tom mjestu na rivi. Na taj je način istaknuta veza Zadra i Kalendara svetoga Krševana, koji je dao veliki doprinos obilježavanju vremena i astronomskoj navigaciji u njezinim samim počecima.

Instalacija Pozdrav Suncu kao model sunčeva sustava s pripadajućim planetama, povezana je s Morskim orguljama čiji se zvuk transponira u svjetlosnu igru koja na zadarskoj rivi nastupa nakon zalaska sunca. Instalacija će u stvaranju svjetlosnih efekata modemskom vezom moći dobivati i druge vanjske spontane poticaje, a svjetlosne slike moći će se prilagođavati različitim prigodama.

Morske orgulje, za koje je cijenjeni zadarski arhitekt Nikola Bašić dobio brojne međunarodne i domaće nagrade, svojom su atraktivnošću, nakon Zadra i Hrvatske osvojile i cijeli svijet, pa ne treba sumnjati da je Zadar s Pozdravom Suncu dobio novu vrhunsku atrakciju.

Kalendar sv. Krševana
Imena i brojke upisani po prstenu koji okružuje instalaciju na rivi - Pozdrav suncu, dio su Kalendara svetoga Krševana, nastalog u Zadru i pronađenog 1964. godine u Bodleian Library u Oxfordu. Datiran u 1292. ili 1293. godinu, među najstarijim je takvim dokumentima na svijetu i moguće prvi u kojemu su astronomski podaci pisani arapskim brojkama. Uz kalendarski dio s blagdanima i imenima svetaca, ima i astronomski dio koji prikazuje efemeride sunca, koordinate nebeskih tijela, njihove kutne udaljenosti od određenih nepokretnih ravnina, pravaca ili točaka.

Savršeni orkestar prirode

Morske orgulje smještene su u blizini novog pristaništa za cruisere, u sklopu zadarske rive. Ovo je mjesto spoja ljudskih ideja i vještina s energijom mora, valova, osekom i plimom, mjesto za relaksaciju, razmišljanje i razgovor uz neprekidan koncert mističnih tonova "orkestra Prirode".

Odmah po završetku izgradnje, Morske orgulje promaknule su se u metaforičko mjesto grada Zadra koje sada s uzbuđenjem pohode njegovi građani, a koje je postalo nezaobilazna točka u svim turističkim itinererima grada Zadra i njegove regije.

Kamene stepenice protežu se na sedamdesetak metara obale, podijeljenih u sedam desetmetarskih sekcija, ispod kojih je, na razini najnižeg mora oseke, okomito na obalu ugrađeno 35 polietilenskih cijevi različitih dužina, promjera i nagiba, koje se koso uzdižu do obalnog poločanja i završavaju u kanalu (servisnom hodniku). Zrak potisnut valom vodi se iz šireg u uži profil, kako bi dobio ubrzanje i prozveo zvuk u sviralama (LABIUMI - zviždaljke) smještenim u hodniku ispod obalne šetnice, odakle zvuk (kroz mistične otvore u kamenu) izlazi u prostor šetnice. Instrument ima sedam klastera po pet biranih tonova izvedenih iz matrice dalmatinskog klapskog pjevanja. Kao što je energija mora nepredvidiva u bezbrojnim izmjenama plime, oseke, veličine, snage i smjera, tako je i vječni koncert morskih orgulja neponovljiv u bezbrojnim glazbenim varijacijama, čiji je autor i interpret sama priroda

Morske orgulje izvedene su po projektu zadarskog arhitekta Nikole Bašića uz pomoć niza stručnjaka: konzultant za hidrauliku mora bio je prof. Vladimir Androšec sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, cijevi je izveo Goran Ježina iz Murtera, a poznata umjetnička radionica za izradu orgulja - Heferer iz Zagreba za svaku je cijev izradila 35 labiuma, a njihovo glazbeno ugađanje obavio je prof. Ivica Stamać iz Zagreba.

Izvorno posvećena sv. Trojstvu, a tek od 15. stoljeća nazivaju je današnjim imenom, po zadarskom biskupu Donatu koji je inicirao gradnju.

Predstavljala je rezidencijalnu kapelu biskupa prigrađenu uz episkopij. Po neobičnom cilindričnom obliku i s dvostrukim unutarnjim prostorom ističe se originalnošću i jedinstvenošću građevinske tehnike bez izravnih uzora.

Crkva je dugo izvan sakralne funkcije. Ima izvanredne akustičke karakteristike pa se u njoj već 50 godina održavaju glazbene priredbe poznatoga međunarodnog festivala srednjovjekovne i renesansne glazbe „Glazbene večeri u Sv. Donatu“.

Ulica starija od grada

Kalelarga ili Široka ulica glavna je i najpoznatija zadarska ulica, kažu, starija od grada, koja se proteže u smjeru istok-zapad od Narodnog trga do Foruma. U Drugom svjetskom ratu uništene su gotovo sve zgrade u ulici. Kasnije je obnovljena u modernističkom stilu zadržavajući samo osnovni smjer. Za Zadrane je Kalelarga više od imena glavne ulice grada. Ona je kultni prostor i jedan od simbola grada koji budi sjećanja na lijepe trenutke i događaje kao mjesto druženja, zabave i razonode, na procesije i pučke svečanosti, pa i prve ljubavi.

Kaže se da su upravo na Kalelargi započele ili završile ljubavi mnogih generacija Zadrana.

Stanovnici Zadra, po veličini drugoga grada u Dalmaciji, smatraju da je najljepši zalazak sunca na svijetu upravo na njihovoj rivi.

Pokraj njegovih morskih orgulja koje proizvode neobične zvukove ovisno o radu valova. Ali ne misle samo oni tako.

"To mora da je najljepši zalazak Sunca na svijetu!" promrmljao je Alfred Hitchcock ispijajući Maraschino na Zadarskoj rivi još prije 43 godine! S njegovim mišljenjem slažu se i brojni turisti koji uživaju u pogledu na zagrljaj mora, zalazećeg Sunca i neba koje je svake večeri iznova obojano drukčijim bojama.

Galijoti 21. stoljeća

Zadar od 14. stoljeća gaji tradiciju barkajola (lat. barcatores), građana kojima je zadarska komuna u srednjem vijeku davala pravo da za određenu naknadu svojim barkama prevoze ljude ili teret u gradskoj luci. Zadarske barkajole smatraju jednim od zaštitnih znakova grada Zadra. Oni su galijoti 21. stoljeća, koji su već dosad odveslali put oko svijeta barem jedan i pol puta. Najmanje tri sata dnevno (koliko im traje smjena), "barkajoli" u malim barkama veslajući prevoze putnike od Liburnske obale do gata kod »Maraske«, tj. đige, kako ga Zadrani zovu.

Put dug 71 metar preveslaju za minutu i pol, s ukrcajem i iskrcajem putnika izgubi se još nekoliko minuta i onda opet natrag do rive. I tako puna tri sata, a često i više, čak i po osam sati dnevno. Ova tradicija se već stoljećima prenosi s koljena na koljeno u nekoliko obitelji, a uspjela se održati unatoč svim izazovima modernog vremena. Oni već sedam stoljeća s malim čamcima na vesla povezuju dva kraja gradske luke po svim vremenskim uvjetima, štedeći na taj način vrijeme svojim vjernim putnicima.

Gradski trg u zatvorenom prostoru

Arsenal je spomenik kulture nulte kategorije, izgrađen u 18. stoljeću za vrijeme mletačke uprave kao skladište za vojnu flotu. Nakon obnove funkcionira kao mediteranski gradski trg u zatvorenom prostoru i jedno je od središta javnoga kulturnog i zabavnoga gradskog života, bogato događanjima.

Arsenal je jedan od sedam ovakvih objekata koji su ostali očuvani do danas. Izvorna građevina je u potpunosti očuvana i svi suvremeni dodaci realizirani su u suradnji s konzervatorima. Vanjski zidovi datiraju iz 18. stoljeća, betonska konstrukcija i krovna rešetka iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Prostor je oživljen preuređenjem 2005. godine

Aroma koja se pamti!
Originalni zadarski liker Maraschino poznat je diljem svijeta. Prepoznatljiv je po karakterističnom slatkom okusu i aromatičnom mirisu. Priprema se po tradicionalnoj recepturi koju su stvorili ljekarnici dominikanskog samostana početkom 16. stoljeća.

Maraskino - liker kojemu je teško odoljeti. Voljeli biste imati pravi, autentični suvenir koji će Vas podsjećati na boravak u Zadru? Preporučujemo liker Maraskino u čijem okusu i mirisu su skrivene tajne čudesnih i neosporno ljekovitih maraska višanja koje najbolje uspijevaju u okolici Zadra. Krški teren, crvena zemlja, mnogo sunca i bura - sve to pridonosi izuzetnoj aromi ovog likera koji se u 17. i 18. stoljeću brodovima iz Zadra prevozio u sve dijelove svijeta.

Mnoge slavne povijesne ličnosti rado su pile liker Maraskino, koji je posebno bio cijenjen na Engleskom dvoru. Poznato je da je kralj George IV svoje ratne brodove slao po sanduke likera, a čak ni kraljica Victoria nije se mogla odreći tog ukusnog pića. Napoleon Bonaparte i njegovi generali slavili su svoje vojne pobjede nazdravljajući Maraskinom.

Najveći prostor takve vrste na istočnoj strani Jadrana.

Utemeljitelj foruma bio je prvi rimski car Augustin o čemu svjedoče dva natpisa u kamenu iz 3. st kada je gradnja završena. Obuhvaća 90x45 m površine. Bio je zatvoren u okviru trjemova s galerijama na katu, a pod trijemom su bile poredane trgovine i zanatske radnje. Danas su sačuvani samo originalni pločnik i stube te dva ukrasna monumentalna stupa od kojih je jedan na izvornom mjestu. Nekad je služio kao stup srama što dokazuju lanci iz tog razdoblja.

Na rekonstruiranom dijelu kapitola u pločniku foruma nađeni su ostaci ležišta oltara na kojima su se uz obrede prinosile krvne žrtve. I danas predstavlja polazno mjesto palnimetrije grada.

Izložba "Zlato i srebro Zadra" koju je 1951., inicirao hrvatski pisac Miroslav Krleža, prerasla je 1976. u stalni postav Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU) u sklopu zadarskog samostana benediktinki Sv. Marije, jednog od prvih kapitalnih objekata hrvatske kulture.

Povodom izložbe je Krleža napisao jedan od svojih najboljih eseja u kojem veliča zadarsko zlato. Na oko 1200 m2 prostora u 8 suvremeno opremljenih dvorana bliješti zadarsko zlato i srebro uz rekonstruiranu unutrašnjost starohrvatske crkvice Sv. Nediljice iz 11.st., rukopise, skulpture, vezove, tapiseriju, reljefe... kao dokaz bogate prošlosti Zadra od 8. do 18.st. koji je naročito u srednjem vijeku bio vrlo važno kulturno središte.

U relikvijare i kaleže, skulpture, slike i vezove utkane su radosti i nade, strpljenje, patnja i vjera burnih razdoblja prošlostiovog kraja. Ovo neprocjenjivo blago su kako tijekom stoljeća tako i u Domovinskom ratu sačuvale sestre benediktinke, a neki vrijedni izlošci (čipka, crkveni tekstil vezen zlatnim nitima) su djelo njihovih ruku. Osobita dragocjenost, draž i važnost izložbenih predmeta je u tome što su oni velikim dijelom rad domaćih poznatih i nepoznatih majstora ili su čvrsto povezani uz Zadar i zadarsko područje.

Stalna izložba crkvene umjetnosti svrstava Zadar uz bok velikih kulturnih metropola jer samo se u najvećim europskim središtima može na jednom mjestu vidjeti mnogo vrijednih i lijepih crkvenih umjetnina.

Zadarski Narodni trg središte je javnog života Zadra od vremena renesanse do danas.

Na mjestu Velikog trga, Platea magna, kao što je zabilježeno u mnogim povijesnim izvorima, još u ranom srednjem vijeku nastajali su prostori komunalnih institucija grada. Godine 1562. sagrađena je Gradska straža sa zvonikom gradske ure koja neprekidno radi još od davne 1803. godine. Veće zvono, koje otkucava sate prenijeto je s Kapetanove kule (Bovo dí Antona), a manje koje otkucava četvrtine sata, sa susjedne crkve sv. Lovre.

Nasuprot njoj na mjestu stare iz 13. st. izgrađena je 1565. godine nova Gradska loža. Obje su građevine podignute u manirističkome stilu kasne renesanse i arhitekturi srodnoj radionici poznatog mletačkog arhitekta Michelea Sanmichelia.

Narodnim trgom dominira Gradska vijećnica, sagrađena na mjestu stare i neugledne vjećnice za vrijeme talijanske uprave u Zadru 1934. godine.

Na Trgu se nalazi i dobrim dijelom sačuvana predromanička crkvica Sv. Lovre s atrijem u koju se ulazi kroz Kavanu Sv. Lovre. Na istočnom dijelu izvan trga je palača Ghirardini u romaničkom stilu s balkonom s stilu renesanse iz 15. stoljeća.

Veliki kandelabar, koji je postavljen na Narodnom trgu na stotu obljetnicu prve električne žarulje u Zadru, replika je starog kandelabra iz 1894. godine. U Zadru se za javnu rasvjetu skrbilo još od pradavne 1520. godine, od 1771. grad je imao stalnu noćnu rasvjetu, a 1860. uvedeno je javno petrolejsko svjetlo s 300 rasvjetnih mjesta. Josip Carceninga, prvi proizvođač Maraschina, upravo je ovdje na Narodnom trgu 1730. godine otvorio i prvu zadarsku kavanu. Godine 1860. kavanu Caffè del Casino otvorio je tvorničar Antonio Cosmacendi, koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kavana od zrcala (Caffè degli Specchi).

Slavnu tradiciju zadarskih kavana nastavljaju i današnje kavane sa štekatima koje Narodni trg čine ugodnim mjestom za susrete, kao i brojna događanja. Ovdje se dočekuju košarkaši i slave njihove pobjede i trofeji. Tu je priređen i veličanstven doček zadarske grupe Grupa Riva poslije njihove pobjede na Euroviziji 1989. godine.

Narodni muzej Zadar kompleksni je opći muzej osnovan u prosincu 1962. spajanjem četiriju samostalnih muzejsko-galerijskih institucija koje su danas odjeli Muzeja: Etnološki i Prirodoslovni odjel, Muzej grada Zadra i Galerija umjetnina.

Prirodoslovni odjel sljednik je najstarijega prirodoslovnog muzeja na našim prostorima, nastao 1905. g. Svoj stručni rad temelji na prikupljanju, istraživanju i izlaganju flore i faune širega zadarskog područja. Svoj fundus popunjava terenskim prikupljanjem te otkupima i donacijama, a izložbama prezentira različite teme iz ekologije i zaštićenih područja. Smješten je u kompleksu Providurove palače.

Etnografski je odjel osnovan 1945. g., a za javnost je otvoren 1950. u Gradskoj straži. Osim svog osnovnoga muzejskog poslanja, koje ostvaruje skupljanjem, čuvanjem i istraživanjem tradicijske baštine dinarskoga i jadranskoga kulturnog kruga, cilj Odjela je različitim muzejskim aktivnostima (izložbama, radionicama) postati aktivnim promotorom tradicijskog identiteta zadarske regije.
Galerija umjetnina prva je javna galerijska ustanova u Zadru, osnovana 1948. g. u dijelu Providurove palače. Primarna joj je zadaća izlagačka djelatnost, kojom sustavno prati razvoj hrvatske i zadarske likovne scene. Zaštitni su joj znakovi međunarodni triennale fotografije "Čovjek i more" te trijenale slikarstva "Plavi salon".

Odjel Muzej grada Zadra nastao je 1960. g. radi prikupljanja, čuvanja i prezentacije kulturno-povijesne baštine grada od 12. st. do suvremenog doba.

Reprezentativna gradska promenada s pogledom na Zadraski kanal, otoke Ugljan i Pašman te na morsku pučinu koja se otvara prema sjeverozapadu.

Nastala je nakon 1874. godine nakon rušenja gradskih bedema i otvaranja grada prema moru. Do 1906. na obali je sagrađeno 18 reprezentativnih javnih i stambenih zgrada te gat za pristajanje brzih brodova. Tijekom 2. svjetskog rata u bombardiranju je velik dio zgrada stradao te je nakon obnove dio zamijenjen hortikulturom.

Maraschino - omiljena kapljica vladara i vojskovođa

U Zadru se stoljećima njeguje tradicionalna i kvalitetna likerska proizvodnja. Već početkom 16. st. ljekarnici Dominikanskog samostana u Zadru pravili su izuzetan liker "Rosoglio" od male gorčaste dalmatinske višnje-maraske koja najbolje uspijeva baš u okolici Zadra. Tradicija je nastavljena i u zadarskoj tvornici likera se i danas po provjerenoj recepturi proizvodi zadarski maraschino, poznat u cijelom svijetu - liker u čijem je okusu i mirisu zgusnuta tajna čudnovate i neosporno ljekovite višnje maraske koja je svoju azijsku postojbinu zamijenila upravo dalmatinskim kršem i "crljenicom" punim sunca i bure.

Potražnja za njim je porasla naročito u 17. i 18. st. kad niču brojne destilerije, nalazimo ga na dvorovima mnogih znamenitih ličnosti, a naročito je bio omiljen na engleskom dvoru. Kralj George IV je slao svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu te za guvernere Malte i Krfa. 1871. godine su iz zadarske luke isplovili brodovi s Maraschinom za kraljicu Victoriju. 1887.god. je princ od Gallesa kasnije kralj George V u društvu Duca od Edinburgha posjetio tvornicu likera u Zadru i tom prilikom naručio veću količinu likera.

Maraschino je osvojio Napoleona Bonapartu i njegove vojskovođe (maršala Marmontea npr.) , a bio je nezaobilazan i na ruskom , francuskom, bečkom i talijanskom dvoru.

Maraschino se služi kao desertni liker ali i kao dodatak sladoledu, voćnim salatama itd. Ručno opletena boca maraschina je proglašena hrvatskim suvenirom I prava je uspomena koja se može ponijeti iz Zadra

Na prostoru ispred Kapetanove kule i gradskog zida nalazio se do 16. st. dubok obrambeni jarak.

Nakon sto je opasnost od napada Turske postala izvjesnom, na tom je mjestu izgrađen zaštitni bedem. Dugotrajna opsada prisilila je graditelje da predvide i osiguraju gradu dovoljnu količinu pitke vode. Koristeći se postojećim jarkom za dovod vode, izgradili su i veliku cisternu s pet vijenaca. Danas je to Trg s pet bunara. Sačuvani su i dijelovi akvadukta kojim se voda dovodila izravno iz jezera Vrana.

Nestankom ratne opasnosti u prvoj polovini 19. stoljeća austrijski je zapovjednik general Welden na nasipima bastiona Grimani dao urediti prvi javni perivoj u Dalmaciji. Danas je taj park s pet bunarskih vijenaca obnovljen i predstavlja najslikovitiji predio u Zadru.

Nalazi se istočno od Kopnenih vrata koju je oko 1567. sagradio vojskovođa S. Pallavicino, mletački plaćenik.

Utvrda je bila odvojena od grada i kopna obrambenim kanalima. Danas se na njoj nalazi Perivoj Vladimira Nazora. Obalom uz Forte dolazi se na predio Kolovare, gdje je uz more 1546. podignut poligonalni zdenac s kupolom, a služio je za opskrbu vodom mletačkih brodova.

Palača Grisogono nalazi se na uglu ulice don Ive prodana i Ilije Smiljanića.

Izvorno je bila sastavljena od dviju romaničkih kuća spojenih jednokatnim krilom, a u drugoj polovici 15. stoljeća dograđen je drugi kat s gotičko renesansnim prizorima. Dvorište s trijemom završeno je u 16. stoljeću, ali s ugrađenim gotičkim elementima. Danas se tu nalazi sjedište zadarskog povjerenstva Državne uprave za zaštitu spomenika kulture.

Palače Nassis i Petrizio i Providurova palača primjeri su kasnosrednjovjekovnih reprezentativnih zgrada s dvorištem s lukovima i bunarskom krunom u sredini.
Na fasadi su prozori u stilu cvjetne gotike.

Palača generalnog providura - Providurova palača, završena je 1607. godine, a dograđivani su joj pojedini dijelovi kao stan providura konjice, dvorišta, trjemovi i dr.

Nalazi se u blizini kapetanove rezidencije, a predstavlja rijedak primjer srednjovjekovnoga fortifikacijskog graditeljstva.

U mletačko doba gradom su zajednički upravljali gradski knez i gradski kapetan. Zadar je bio jedini dalmatinski grad koji je imao dvije osobe za te funkcije. Za potrebe smještaja svojih upravitelja Mlečani su se pobrinuli sagradivši im palače dio kojih je sačuvan i danas obnovljen u obliku peterokutne kule.

Izgrađene su po nacrtima mletačkog arhitekta Michele Sanmichelia iz 1543. godine. 

Na ključnom kamenom luku srednjeg otvora isklesan je lik sv. Krševana na konju, grb grada Zadra, a nad njim je monumentalni lav sv. Marka, grb Mletačke Republike. Od tih je vrata nekad vodio drveni most na kamenim stupovima do drugih gradskih vrata, tzv. Carinskih, koja su danas u sklopu ribljeg restorana u lučici „Foša“ jedan od prepoznatljivih ambijenata grada.

Sačuvani su ostaci iz rimskog doba, iz srednjeg vijeka te najviše iz 16. stoljeća. Uz bedeme se nalazi srednjovjekovna "Kapetanova kula", a najslikovitiji dio nalazi se na južnom dijelu kod lučice "Foše", gdje se nalaze i Kopnena vrata iz 1543. godine. (Michele Sanmicheli). Prema luci, blizu crkve Sv. Krševana nalaze se Morska vrata iz 1573. godine.

Zadar je od košarke napravio umjetnost

"Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku! " – česta je izreka Zadrana, kojima na spomen košarke oči sjaje posebnim sjajem. "Zadar, grad duge i bogate proslošti, prihvatio je košarku od samog početka i od nje napravio umjetnost". Riječi su to William Jonesa, dugogodišnjeg tajnika FIBE, Krešimir Ćosić najpoznatiji je zadarski košarkaš, a njemu u čast pred novom velebnom dvoranom u ŠC Višnjik, nazvanom po njegovom imenu, postavljena je sportaševa skulptura u prirodnoj veličini. Upravo je on bio prvi europski košarkaš koji je igrao u NBA ligi.

Košarka se prvi put spominje u Zadru 7. travnja 1928. godine. Tog dana počeo je dvodnevni turnir u Anconi u kojem je sudjelovala jedna postrojba talijanske vojske iz Zadra. Prema svjedočenju pokojnog Djure Vujanića, košarka se u Zadru igrala i ranije, najvjerojatnije već od 1925. godine, najmanje pet godina prije Zagreba i ostatka Hrvatske.

KK Zadar osnovan je 1945. godine i drugi je košarkaški klub nacionalne lige; u svojoj bogatoj prošlosti osvojio je 9 prvenstava i 6 nacionalnih kupova. Za Zadar se govori kako ima najbolje i najstrastvenije navijače u Europi; navijačka skupina Tornado osnovana je 1965. godine.

Nekadašnji Licej Svetog Dimitrija s kapelom na početku 20. stoljeća Dominantna točka zadarske panorame s mora, velebna zgrada na Novoj rivi izgrađena je početkom 20. stoljeća u neoklasicističkom stilu za potrebe Liceja Svetog Dimitrija. U njezinu sklopu je i nedavno obnovljena kapela sv. Dimitrija.

U današnjem obliku izgrađena u zrelom romaničkom stilu tijekom 12. i 13. stoljeća najveća katedrala u Dalmaciji. Kroničar iz 1177. godine zapisao je da su razdragani Zadrani prateći papu Aleksandra III. na putu do bazilike pjevali pohvalne pjesme na „svom slavenskome jeziku“.

Uz katedralu se uzdiže i zvonik koji je u današnjem obliku dovršen krajem 19. stoljeća prema nacrtima engleskog arhitekta T. G. Jacksona.

Višestoljetna burna povijest, razaranja i stvaranja ostavili su ožiljke ali i brojne zapise vremena, današnju vrijednu spomeničku baštinu grada.

Iz svih povijesnih razdoblja sačuvane su brojne crkve i spomenici kulture na kojima su vidljiva umjetnička graditeljstva svih stilova, od rimskog doba preko srednjeg vijeka do modernog graditeljstva. Njih 70-ak nalazi se u samoj povijesnoj jezgri grada, dok njegovi ostali dijelovi s užom i širom okolicom broje preko 600 nepokretnih spomenika kulture.