Arhitektura i arheologija

Najveći prostor takve vrste na istočnoj strani Jadrana.

Utemeljitelj foruma bio je prvi rimski car Augustin o čemu svjedoče dva natpisa u kamenu iz 3. st kada je gradnja završena. Obuhvaća 90x45 m površine. Bio je zatvoren u okviru trjemova s galerijama na katu, a pod trijemom su bile poredane trgovine i zanatske radnje. Danas su sačuvani samo originalni pločnik i stube te dva ukrasna monumentalna stupa od kojih je jedan na izvornom mjestu. Nekad je služio kao stup srama što dokazuju lanci iz tog razdoblja.

Na rekonstruiranom dijelu kapitola u pločniku foruma nađeni su ostaci ležišta oltara na kojima su se uz obrede prinosile krvne žrtve. I danas predstavlja polazno mjesto palnimetrije grada.

Zadarski Narodni trg središte je javnog života Zadra od vremena renesanse do danas.

Na mjestu Velikog trga, Platea magna, kao što je zabilježeno u mnogim povijesnim izvorima, još u ranom srednjem vijeku nastajali su prostori komunalnih institucija grada. Godine 1562. sagrađena je Gradska straža sa zvonikom gradske ure koja neprekidno radi još od davne 1803. godine. Veće zvono, koje otkucava sate prenijeto je s Kapetanove kule (Bovo dí Antona), a manje koje otkucava četvrtine sata, sa susjedne crkve sv. Lovre.

Nasuprot njoj na mjestu stare iz 13. st. izgrađena je 1565. godine nova Gradska loža. Obje su građevine podignute u manirističkome stilu kasne renesanse i arhitekturi srodnoj radionici poznatog mletačkog arhitekta Michelea Sanmichelia.

Narodnim trgom dominira Gradska vijećnica, sagrađena na mjestu stare i neugledne vjećnice za vrijeme talijanske uprave u Zadru 1934. godine.

Na Trgu se nalazi i dobrim dijelom sačuvana predromanička crkvica Sv. Lovre s atrijem u koju se ulazi kroz Kavanu Sv. Lovre. Na istočnom dijelu izvan trga je palača Ghirardini u romaničkom stilu s balkonom s stilu renesanse iz 15. stoljeća.

Veliki kandelabar, koji je postavljen na Narodnom trgu na stotu obljetnicu prve električne žarulje u Zadru, replika je starog kandelabra iz 1894. godine. U Zadru se za javnu rasvjetu skrbilo još od pradavne 1520. godine, od 1771. grad je imao stalnu noćnu rasvjetu, a 1860. uvedeno je javno petrolejsko svjetlo s 300 rasvjetnih mjesta. Josip Carceninga, prvi proizvođač Maraschina, upravo je ovdje na Narodnom trgu 1730. godine otvorio i prvu zadarsku kavanu. Godine 1860. kavanu Caffè del Casino otvorio je tvorničar Antonio Cosmacendi, koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kavana od zrcala (Caffè degli Specchi).

Slavnu tradiciju zadarskih kavana nastavljaju i današnje kavane sa štekatima koje Narodni trg čine ugodnim mjestom za susrete, kao i brojna događanja. Ovdje se dočekuju košarkaši i slave njihove pobjede i trofeji. Tu je priređen i veličanstven doček zadarske grupe Grupa Riva poslije njihove pobjede na Euroviziji 1989. godine.

Reprezentativna gradska promenada s pogledom na Zadraski kanal, otoke Ugljan i Pašman te na morsku pučinu koja se otvara prema sjeverozapadu.

Nastala je nakon 1874. godine nakon rušenja gradskih bedema i otvaranja grada prema moru. Do 1906. na obali je sagrađeno 18 reprezentativnih javnih i stambenih zgrada te gat za pristajanje brzih brodova. Tijekom 2. svjetskog rata u bombardiranju je velik dio zgrada stradao te je nakon obnove dio zamijenjen hortikulturom.

Na prostoru ispred Kapetanove kule i gradskog zida nalazio se do 16. st. dubok obrambeni jarak.

Nakon sto je opasnost od napada Turske postala izvjesnom, na tom je mjestu izgrađen zaštitni bedem. Dugotrajna opsada prisilila je graditelje da predvide i osiguraju gradu dovoljnu količinu pitke vode. Koristeći se postojećim jarkom za dovod vode, izgradili su i veliku cisternu s pet vijenaca. Danas je to Trg s pet bunara. Sačuvani su i dijelovi akvadukta kojim se voda dovodila izravno iz jezera Vrana.

Nestankom ratne opasnosti u prvoj polovini 19. stoljeća austrijski je zapovjednik general Welden na nasipima bastiona Grimani dao urediti prvi javni perivoj u Dalmaciji. Danas je taj park s pet bunarskih vijenaca obnovljen i predstavlja najslikovitiji predio u Zadru.

Nalazi se istočno od Kopnenih vrata koju je oko 1567. sagradio vojskovođa S. Pallavicino, mletački plaćenik.

Utvrda je bila odvojena od grada i kopna obrambenim kanalima. Danas se na njoj nalazi Perivoj Vladimira Nazora. Obalom uz Forte dolazi se na predio Kolovare, gdje je uz more 1546. podignut poligonalni zdenac s kupolom, a služio je za opskrbu vodom mletačkih brodova.

Palača Grisogono nalazi se na uglu ulice don Ive prodana i Ilije Smiljanića.

Izvorno je bila sastavljena od dviju romaničkih kuća spojenih jednokatnim krilom, a u drugoj polovici 15. stoljeća dograđen je drugi kat s gotičko renesansnim prizorima. Dvorište s trijemom završeno je u 16. stoljeću, ali s ugrađenim gotičkim elementima. Danas se tu nalazi sjedište zadarskog povjerenstva Državne uprave za zaštitu spomenika kulture.

Palače Nassis i Petrizio i Providurova palača primjeri su kasnosrednjovjekovnih reprezentativnih zgrada s dvorištem s lukovima i bunarskom krunom u sredini.
Na fasadi su prozori u stilu cvjetne gotike.

Palača generalnog providura - Providurova palača, završena je 1607. godine, a dograđivani su joj pojedini dijelovi kao stan providura konjice, dvorišta, trjemovi i dr.

Nalazi se u blizini kapetanove rezidencije, a predstavlja rijedak primjer srednjovjekovnoga fortifikacijskog graditeljstva.

U mletačko doba gradom su zajednički upravljali gradski knez i gradski kapetan. Zadar je bio jedini dalmatinski grad koji je imao dvije osobe za te funkcije. Za potrebe smještaja svojih upravitelja Mlečani su se pobrinuli sagradivši im palače dio kojih je sačuvan i danas obnovljen u obliku peterokutne kule.

Izgrađene su po nacrtima mletačkog arhitekta Michele Sanmichelia iz 1543. godine. 

Na ključnom kamenom luku srednjeg otvora isklesan je lik sv. Krševana na konju, grb grada Zadra, a nad njim je monumentalni lav sv. Marka, grb Mletačke Republike. Od tih je vrata nekad vodio drveni most na kamenim stupovima do drugih gradskih vrata, tzv. Carinskih, koja su danas u sklopu ribljeg restorana u lučici „Foša“ jedan od prepoznatljivih ambijenata grada.

Sačuvani su ostaci iz rimskog doba, iz srednjeg vijeka te najviše iz 16. stoljeća. Uz bedeme se nalazi srednjovjekovna "Kapetanova kula", a najslikovitiji dio nalazi se na južnom dijelu kod lučice "Foše", gdje se nalaze i Kopnena vrata iz 1543. godine. (Michele Sanmicheli). Prema luci, blizu crkve Sv. Krševana nalaze se Morska vrata iz 1573. godine.

Nekadašnji Licej Svetog Dimitrija s kapelom na početku 20. stoljeća Dominantna točka zadarske panorame s mora, velebna zgrada na Novoj rivi izgrađena je početkom 20. stoljeća u neoklasicističkom stilu za potrebe Liceja Svetog Dimitrija. U njezinu sklopu je i nedavno obnovljena kapela sv. Dimitrija.

Poznato je da je benkovački prostor bio vrlo naseljen i razvijen u doba srednjovjekovne hrvatske države.

Mnoštvo je starohrvatskih spomenika i crkava pronađeno na ovom području. No, i davno prije dolaska Hrvata drevni su narodi gradili ovdje svoja naselja i podizali spomenike. Najpoznatije je takvo nalazište Asseria- ostaci liburnskog naselja u blizini Podgrađa.

Najuočljiviji kulturno-povijesni spomenik u Benkovcu je Kaštel Benković, utvrda nazvana po hrvatskim velikašima koji su je izgradili, vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća. Izgradnjom ove utvrde počinje i povijest samog grada Benkovca. 
 
Kaštel je četverokutnog tlocrta, a na sjevernoj strani ima visoku četvrtastu kulu. Južna strana ojačana je za turske vlasti dvjema okruglim kulama na uglovima.
Benkovački kaštel, u kojem je danas smješten muzej, bio je nekad stara hrvatska utvrda, a u svoj su ga dvorac pretvorili begovi Benkovići nakon dolaska Turaka u 16. stoljeću. Time su mu i odredili ime.

U samome Benkovcu, nalaze se katoličke crkve Svetog Ante iz 18. stoljeća i crkva Male Gospe (Rođenja Marijina) iz 1864. (srušena u Domovinskom ratu, podignuta nova crkva), te pravoslavna crkva Svetog Jovana podignuta 1885. na temeljima starije crkve koja je posvećena 1590. godine.

Nin je dosta arheološki istraživan, a po karakteristikama pripada među najbogatija arheološka nalazišta u Hrvatskoj. Ipak, njegova je prošlost još slabo poznata. Najbolje je rasvijetljeno razdoblje prapovijesti, zatim rimsko i ranokršćansko razdoblje dok je srednjovjekovno razdoblje Ninske povijesti i dosada istraživano ali slabije prezentirano široj javnosti.

Tijekom tisućljetne povijesti Nin se nalazio na poprištu ratnih okršaja. U vrijeme turskih ratova nakon prodaje Dalmacije Mlečanima (1409.), Nin dolazi pod vlast Venecije. Tada počinje njegovo propadanje, gospodarski je eksploatiran, no vojno nezbrinut. Grad je više puta stradavao, a jedno od jačih bilo je 1571. god., dok je 28. 4. 1646. god. bio dan smrti slavnog grada kad je potpuno i sustavno razoren.

Na povijesnom otočiću se tada nalazilo 12 crkava i 3 samostana. Danas su u funkciji 3 crkve. Tri stoljeća gradić se sporo obnavljao, a početkom 21. st. pojačava se društvena briga o ovom dragulju hrvatske povijesti. Jedan od misterija svakako je crkva sv. Nikole (11/12. st.), izgrađena na prapovijesnom humku ispod kojeg se nalaze neistražena Liburnska groblja. Širi prostor Nina i dalje skriva mnoge arheološke tajne koje svakodnevno izranjaju na svijetlost dana.

Povijesna jezgra grada formirana je u obliku trapeza s istočnim i zapadnim bočnim zidovima koji su se od utvrde spuštali prema moru gdje su se ova dva zida spajala na treći, južni zid koji je išao paralelno s obalom Novigradske luke. Zidine su bile utvrđene s devet kula.

Ispod utvrde i unutar zidina gusto su postavljene zgrade koje formiraju gustu mrežu horizontalno i vertikalno (skalinade) položenih ulica – kala, kaskadno strukturiranog naselja. Krajem 17. st. oslobađanjem šireg područja Novigrada od Turaka dolazi do razgradnje zidova prema moru.

Zapadni zid danas se može naći samo u tragovima dok je istočni zid dobro očuvan, mada se u jednom njegovom dijelu na njega prislanjaju zgrade.
Pored svega, zahvaljujući svom prirodnom položaju, idealnom spoju kulturne baštine, tradicijske arhitekture, konfiguracije terena, čistog mora i očuvane mediteranske vegetacije, Novigrad pruža ugodan boravak daleko od gužve i buke.

ILIRSKE GRADINE
Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja bilježi se u vrijeme Ilira. Male četverokutne nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuše i Grbe na Žutu), gradine i  gomile (tumulusi; gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u pretpovijesno doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.

UTVRDA TURETA
Vrijeme Bizanta ostavilo je po mnogima najmarkantniju građevinu koju danas nalazimo u Kornatima: utvrdu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka - vjerojatno iz 6. stoljeća). Za utvrdu se pretpostavlja da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.

RANOKRSćANSKA TROBRODA BAZILIKA I CRKVICA GOSPE OD TARCA
Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršcanska trobrodna bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13 m), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika. U neposrednoj blizini crkve (u današnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji se da li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu. Zanimljivo je da se Kornat kroz cijeli Srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično, upravo po ovoj crkvi (crkva Svete Marije).

Iz srednjeg vijeka datiraju vrlo zanimljive kulturne građevine u području parka, među kojima je svakako najdojmljivija crkvica Gospe od Tarca. Skromna jednobrodna sakralna građevina (tip ruralne kasnoromaničke crkve) sagrađena je na mjestu starokršćanske bazilike i izgrađena najvjerojatnije od ostataka te starije crkve. Vrijeme gradnje Gospe od Tarca nije sasvim jasno, pa tako postoje pretpostavke da se radi o 12./13. stoljeću, 14., odnosno 15./16. stoljeću. U ovoj crkvici i danas se održavaju mise (svake prve nedjelje u srpnju) čije je značenje preraslo isključivo religiozne okvire i postalo dio turističke atrakcije ovog prostora.

Biskup Grgur Ninski bio je također glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice i glagoljaškoga bogoslužja. U Ninu je stolovao oko 900.-929. god., a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja.
Kada se 925. god. Tomislav proglašava kraljem biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi. Bio je na čelu Ninske crkve što je u to doba značilo na čelu Hrvatske crkve. Na crkvenom saboru koji je održan 925. god. u Splitu bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu glagoljice kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol.Tim činom su dalmatinski gradovi koji su do tada priznavali vladavinu Bizanta pristali ući u sastav hrvatske države. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X. no te 925. god. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji "rabe slavenski jezik da služe Bogu".
Na drugom saboru, koji je održan također u Splitu 928. god., ukinuta je Ninska biskupija, osnovana u 9. st. Tada je Grgur Ninski ostao bez biskupije i metropolije, a dodijeljena mu je Skradinska biskupija.
Brončani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović. Prvi je kip poklonio gradu Varaždinu, drugi monumentalniji kip gradu Splitu, a treći sličan onome u Varaždinu postavljen je u Ninu 10. rujna 1969. god. Brončani kip slavnog biskupa Grgura dočekuje putnike i „ispunjava „ želje onima koji mu dodirnu palac.